Hrvatski put

Balkanski put počinje u Trstu, točno na autobusnoj stanici Trsta, gdje me čeka autobus za Zagreb, prvu postaju mog puta.
Sviđa mi se putovanje autobusom, zato što tako imaš dosta vrijemena da promatraš mjesta i razmisljaš.
Stanica se nalazi u Italiji, ali je već komadić (bivše) Jugoslavije: od tu se dođe u Sloveniju, Hrvatsku, Bosni i Srbiju.
Uši ne slušaju više Talijanski jezik i prodaju se Balkanske novine.
Autobus stiže iz Zagreba svaki dan, i tamo se vraća popodne, predvarajući se koristno sredstvo za Talijanski šoping.
Vožnja je kroz Sloveniju, ali izgleda kao Austrija: zelena je svugdje, mnoga malena i divna sela leže pod brdima i planinama, kao na bezvremenskoj razglednici.
Samo granice nisu tako lijepe: granice mi se ne sviđaju, iako me očaravaju. Ta mjesta razdvajaju narode ali predstavljaju ulazak u novi svijet, nepoznati i tajanstveni.
Slovenska granica prikazuje kakvi su odnosi između Hrvatske i Slovenske vlade: putnici moraju izlaziti, pokazivati putovnice policajcima koji ih ne gledaju, samo da gube vrijemena.
Nažalost, put od Italije do Zagreba je još uvijek težak.
Postoji jedan vlak ili autobus po danu (i nema aviona): šteta je, Zagreb je jedan od najlepših europskih glavni gradova, ali Italijani rjetko idu tamo.
Smatram da kad bi veze bile bolje došlo bi više osoba.
Dođem u Zagreb navečer; znam kako se kretati i polako nađem moje prenočište (‘Henrik’, koje se nalazi u centru grada, blizu Trga Bana, u Gundulićevoj ulici).
Mjesto je zabavno i ugodno, Daniel i Katarina mnogo su gostoljubivi i odmah mi ponude odlicčnu domaću šljivovicu…
Provedem dva dana u Zagrebu, šetajuci po gornjem gradu (koij volim), uživajuci u noćnem životu u Tkalčićevoj.
Među stvarima koje najviše volim u Zagrebu su tramvaji: zgodni, jeftini, i veseli.
U četvrtak opet pođem, moja destinacija je Slavonija, regija koju nisam nikad vidio.
Prije svega, ondije se nalazi Vukovar, jedan od najvažnijih cilja mog puta.
Ali prije posjetim Osijek.
Moj prvi dojam o Osijeku je kompliciran: ne poznam grad, daleko je (bolje rečeno izgleda) moje prenočište od centra, tramvaji su skuplji od Zagreba. A Osijek zaslužuje posjet: rijeka Drava je krasna, pokraj nje prolazi ulica koja vodi prema drevnoj Osiječkoj Tvrđi.
Iz Tvrđe se može vratiti u centar preko Europske avenije, velikog bulevara koji je izrađeno od mnogih grada iz devetnestog stoljeća, nažalost još ostećenih od rata. Ta ulica, koja mijenja svoje ime i postane Kapucinska, završava na Trgu Starčevićevom, pravom srcu Osijeka, gdje se nalazi Župna crkva Sv. Petra i Plava, najveća Hrvatska crkva osim Zagrebačke katedrale.
Osijek je puni života, ponosan grad ponosne regije, na prvoj liniji bojišta u vrijeme rata, iz kojeg dobe još uvijek nosi mnogo rana.
To nije čudno: Vukovar se nalazi samo trideset minuta daleko…
Hoću pozdraviti:Roela i Martjina van der Linden, Nizozemska braća koja koriste zastave protiv nacionalizma: gledajte njihov sajt (www.ardvandenlinden.com) i moju prijateljicu Ivu, djevojku koja ima Italiju u srcu.

(...nastavi)